Usvajanje Prijedloga zakona o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma, kojeg su istog dana, 15.9.2021. godine, usvojile skupštine Srbije i Republike Srpske, jednog od dva bosanskohercegovačka entiteta, privuklo je značajnu pažnju medija.
Piše: Mladen Lakić FOTO: Twitter
Istovremeno usvajanje pomenutog prijedloga, čiji su inicijatori predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik, na određen način je obilježilo i Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave. Ovaj praznik se obilježava od 2020. godine u Srbiji i Republici Srpskoj.
Radio Televizija Republike Srpske, RTRS, javni emiter ovog entiteta je o usvajanju Prijedloga zakona o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma izvjestila kroz pet tekstova (1, 2, 3, 4, 5).
Kako je i primjetno, riječ je o izvještavanjima tokom glasanja u Narodnoj skupštini Republike Srpske, NSRS, Skupštini Srbije, te reakcijama nakon usvajanja. Kad je riječ o izdvojenim reakcijama, za istaći je da su one pohvalne, u smislu da je naglašeno kako je to veliki “dan za srpski narod” i da je usvajanje Prijedloga zakona bilo “nepohodno”.
U sličnom tonu je izvještavao i Glas Srpske, dnevni list, također sa sjedištem u Banjaluci. Kroz četiri teksta (1, 2, 3, 4) vidiljiva je sličnost sa pristupom koji je koristio i RTRS, dakle, izvještavanje o glasanju u NSRS, usvajanju, te glasanju u Srbiji. Korištena je i izjava Milorada Dodika o “istorijskom danu” za Republiku Srpsku i Srbiju.
“Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik rekao je u Narodnoj skupštini Republike Srpske da je danas istorijski dan, te da je ponosan što pripada generaciji političara koji su učestvovali u njegovom kreiranju”, objavio je Glas Srpske u tekstu objavljenom 15.9.2021. O “značaju” usvajanja ovog zakona, govore i naslovi u već pomenutim objava RTRS-a.
“Neophodno je zaštititi i očuvati jezik srpskog naroda i ćiriličnog pisma kao nematerijalnog kulturnog nasljeđa jer su jezik i pismo identitet jednog naroda i ukoliko oni nestanu, nestaje i narod zajedno sa njima, rekla je danas ministarka prosvjete i kulture Republike Srpske Natalija Trivić”, dio je teksta koji je RTRS objavio 15.9.2021. godine. U skoro identičnom maniru napisan je i tekst, objavljen istog dana i sa istom sagovornicom sa naslovom “Trivić: Veliki dan za srpski narod”.
Mediji sa sjedištem u Federaciji Bosne i Hercegovine, FBiH, drugom entitetu u BiH, su također izvještavali o usvajanju Prijedloga zakona o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma. Međutim, u fokusu njihovog izvještavanja nisu bile prisutne izjave o “istorijskom danu” i “velikom danu za srpski narod”, kako su to izvijestili mediji sa sjedištem u RS.
U izvještajima medija sa sjedištem u FBiH prisutno je detaljnije izvještavanje o glasanju u NSRS, te o reakcijama zastupnika i zastupnica koji su glasali protiv, tvrdeći da ovaj zakon diskriminiše Bošnjake i Hrvate u RS.
Tako je portal Vijesti ba u dva teksta (1, 2) izvijestio o “burnoj” sjednici NSRS, te prenio izjave zastupnika kluba “Zajedno za BiH” u NSRS Edina Ramića, koji je ovaj zakon ocijenio “diskriminatornim”.
Slično ovom portalu i magazin Faktor je u svom internet izdanju u jednom tekstu (1) prenio stavove zastupnika Ramića, te zastupnice Begije Smajić o “diskriminaciji Bošnjaka i Hrvata u RS-u”.
O stavovima poslanika Ramića izvjestio je još jedan medij sa sjedištem u Sarajevu, Hayat, koji je u jednom tekstu (1) također prenio stavove o “diskriminaciji” sa naslovom: “Ramić: diskriminacija i negiranje Bošnjaka i Hrvata u RS”.
Oslobođenje je također imalo jedan tekst (1) u kojem je opširnije posvećena pažnja izlaganju zastupnice Smajić koja je ovaj zakon nazvala i “bespotrebnim i beznačajnim”.
Primjetna je razlika kako u samom izboru sagovornika/ca tako i u tematiziranju ovog zakona. Dok su mediji sa sjedištem u RS isticali stavove Dodika i Trivić o “istorijskom danu”, dotle su mediji sa sjedištem u FBiH prednost dali kritičkim stavovima i naslovima.
Primjera radi, Oslobođenje je u navedenom tekstu koristilo naslov: “Begija Smajić odbrusila zastupnicima u NSRS: Od koga štititi ćirilicu, pišem je bolje i više od svih vas koji ovdje sjedite”.
U ovom tekstu je istaknuto i da je zastupnica Smajić izjavila da: “Ne možemo dopustiti ekskluzivitet upotrebe jezika srpskog naroda i ćiriličnog pisma, nauštrb latinice i jezika bošnjačkog i hrvatskog naroda. U ravnopravnoj su upotrebi jezici svih naroda i oba pisma - kazala je”.
Kako pokazuje i uporedna analiza izdvojenih tekstova medija sa sjedištem u RS i onih sa sjedištem u FBiH upravo citirani stav je i dominatna razlika - analizirani primjeri u RS uopšte ne izvještavaju o stavovima zastupnika koji smatraju da je prijedlog Zakona diskriminatoran.
Slobodna Bosna se također u jednom tekstu (1) odlučila tematizirati usvajanje Prijedloga zakona o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma, ali na duhovit način.
“Kako što to i obično bude kad bliski režimi priređuju nacionalističke igrokaze za svoje dnevno-političke potrebe, tako se i ovaj put dio javnosti našalio sa ovim apsurdnim režimskim "poduhvata”, navodi se u pomenutom tekstu. U ovom primjeru se ističe primjetan kritički stav prema Prijedlogu zakona, ali ne iz perspektive zastupnika/ca u NSRS nego korisnika/ca društvenih mreža.
Mediji iz RS u analiziranim primjerima se nisu bavili ni ovim aspektom.
Umjesto izvještavanja o sjednicama NSRS i Skupštine Srbije, te reakcijama političara/ki i zastupnika/ica, Slobodna Bosna je izvijestila o tome kako korisnici/ce društvenih mreža komentarišu navedeni zakon.
Generalni zaključak, kroz analizirane medijske izvještaje je osjetna podjela bazirana na entitetskoj osnovi.
Dok su mediji (RTRS i Glas Srpske) koji se u javnosti često suočavaju sa optužbama na račun pristrasnosti prema vladajućoj partiji o usvajanju Zakona o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma, izabrali pozitivan, afirmativan ton, dotle su mediji sa sjedištem u FBiH imali drugačiji pristup.
Kroz izvještavanje Vijesti ba, Hayata, Oslobođenja, Faktora primjetna je kritika Zakona, prenošenje stavova onih koji nisu glasali za njegovo usvajanje, te upozorenja da je riječ o zakonu koji je “diskriminatoran”.
Naslovi analiziranih primjera “Uz burnu raspravu: Usvojen Zakon o zaštiti srpskog jezika i ćirilice” , “Ramić: Diskriminiracija i negiranje Bošnjaka i Hrvata u RS“ sa portala Vijesti ba ili naslov sa Faktora “Ramić i Smajić o posebnoj sjednici NSRS-a: Bošnjaci i Hrvati diskriminisani iako su konstitutivan narod u RS-u” posve su suprotni onima koje su imali mediji iz RS.
Od sasvim neutralnih naslova kao što je “NSRS o Prijedlogu zakona o zaštiti jezika i ćiriličkog pisma” objavljen na RTRS, do krajnje afirmativnog Glasa Srpske sa naslovom “Dodik: Istorijski dan za Srpsku i Srbiju”, uočljiva je jasna podjela oko pristupa temi, koja počiva ponajviše na tome iz kog entiteta mediji izvještavaju i spram toga, koja je njihova ciljana publika.
U konačnici, i izvještavanje Slobodne Bosne o tome da se na društvenim mrežama ismijava zakon može se tumačiti kao svojevrsna kritika iako su u ovom slučaju izostavljeni stavovi zvaničnika/ca i prednost je data komentarima sa društvenih mreža.
Podjela unutar političko-ideološkog vrijednosnog spektra ljevica-desnica je u ovom primjeru izvještavanja o usvajanju Prijedloga zakona o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma prisutna u određenoj mjeri, ali se ponajviše ističe podjela po navedenoj entitetskoj podjeli.
Na ovakav ishod je definitivno uticala sama tema, što je dovelo i do zanimljivih preklapanja: mediji koji spadaju pod desni vrijednosni spektar su o istoj temi ipak izvijestili na različit način (pozitivno vs. kritički) u zavisnosti od toga iz kojeg entiteta izvještaju, a ne sa koje pozicije (desne ili lijeve) dolaze.
(NewsGradient)